Hrana,  Život

Emocija trešnjinog cvijeta u veganskom ritmu

vintage-sepia-chery
cherry

Nedavno sam sebi bliskim ljudima poslala ovu fotografiju i zamolila sam ih da mi kažu kako je doživljavaju. Nije bilo pogrešnog ni ispravnog odgovora. Samo reakcija i razgovor. Volim da „hvatam“ kamerom neke detalje i trenutke pored kojih prolazim i koji me inspirišu. Sve je to daleko od profesionalne fotografske preciznosti, ali jeste način ličnog izražavanja, odraza ili iskaza nekih trenutnih emocija i asocijacija. Kako to ljudi vide to je stvar lične percepcije, ali meni je bilo interesantno da malo pokrenem razgovor na tu temu.

Fotografiju sam napravila ovih proljetnjih dana u obližnjoj šumi rascvjetanih trešanja. Namjera mi je bila da napravim crno-bijelu fotografiju sa malo dodate toplote u sepia filteru i da dobijem neki vintage efekat.

U našem dvorištu bile su dvije velike trešnje i svakog proljeća bi rascvjetale krošnje oduzimale dah kako ljepotom cvijetne raskošnosti tako i opojnim, gotovo omamljujućim mirisom. Čini mi se da i sada mogu da osjetim taj miris svježeg jutra u rosom okupanom dvorištu gdje nježne latice trešnjinog drveća vjetar lagano raznosi kao sniježne pahulje svuda unaokolo. Plesale bi te latice u svoj svojoj lakoći okreta, nježnosti i nevinoj radosti uz tonove zamišljene muzike slaveći proljeće i toplotu zraka sunca koje se promaljalo iznad krova komšijske kuće. Stajala bih na prozoru, uživajući u prizoru i toploti sunca i puštala da sva moja čula upijaju to čarobno proljetnje jutro u dvorištu mog djetinjstva.

It is with the heart that one sees rightly; what is essential is invisible to the eye.

The Little Prince, Antoine de Saint-Exupery

Sada, kada pogledam fotografiju ja vidim tu lepršavu nježnost latica, vidim svjetlost i toplotu proljeća, vidim dvorište, čujem poznate glasove, osjetim toplinu osmjeha i dodira, miris jutarnje kafe. I obuzme me topao osjećaj bezbržnosti ali i sete. Ta slika jeste da pripada nekom drugom momentu ali je istovremeno i neraskidivi dio mene. I kada god osjetim nostalgiju, ja prizovem te slike porodičnog dvorišta i njihova toplina je opet stvarna i osjetna. U stvari, tako i funkcionišu naše emocije…

Iz diskusija o fotografiju djeluje da malo pažnje poklanjamo detaljima i da se plašimo pozitivnih emocija. Čini mi se da sve one lijepe sitne stvari koje svakog dana možemo da uočimo i osjetimo svim našim čulima olako i brzo prolaze mimo nas. Melodija, ritam, zvuk, lijep ukus čokolade, miris jutarnje kafe, detalj neke zgrade, dezen na nečijoj odjeći ili toplota dodira ili uhvaćen pogled… To su one sitnice koje u nama stvaraju i povezuju se sa osjećajem zadovoljstva ili sreće ili zahvalnosti, ljubavi. A mi opet zbog ustaljenog ritma života, konstantne brige, kostantne žurbe mnogo lakše budemo uhvaćeni i poklopljeni težinom negativnih emocija, nervozom, bijesom, neraspoloženjem, tugom… umorom.

Daniel Goleman Working with Emotional Intelligence
Daniel Goleman
Working with Emotional Intelligence

Svako ima svoju priču i opravdanje, svoj sklop pažnje, reakcija i objašnjenja. Možda da zastanemo, pritisnemo naš „pause button“, duboko udahnemo, zagrizemo tu kockicu čokolade i puštajući da se otapa u ustima, osjetimo slatku restkost aromatičnog ukusa kakaa i pomislimo kako je to dobar osjećaj, baš ovdje i sada.

A snijeg će da pada u aprilu ma koliko mi bili bijesni na njega! A i prestaće, vrijeme mu nije.

Tofu projice

Poslije petog veganskog recepta zaredom analiziranog, isprobanog, napravljenog i uspješno savladanog i „ne znam kolikog više“ broja pokušaja pravljenja homemade jogurta od kokosovog mlijeka, drugi član naše dvočlane porodice me je pomalo uspaničeno u povjerenju pitao da li se ja to, možda, transformišem u veganca. Iz izraza lica i bojažljivosti pitanja shvatila sam da je ova transformacija u veganca za njega jednako strašna kao i transformaija u vanzemaljca. Potpuno razumljivo za nekoga ko razmišlja o balansiranju ishrane uz vječitu brigu o količini proteina u istoj.

Vrijeme je posta i odlučila sam malo da probam da promjenim ishranu. Uvijek je potreban taj neki povod da se krene sa nečim dugo planiranim. Ne, ne mislim da ću da se transformišem u veganca zauvijek, ali svidja mi se ideja da uvijek imam mogućnost izbora i da ne zavisim od navika koje obično sama sebi nametnem. Proja sa tofuom, veganski banana cake, jela sa puno sočiva, kinoe, leblebije, puno svježeg voća i povrća, koštunjavog voća, chia, kafa bez mlijeka… sve može da bude mnogo ukusno, lagano pa još i sa proteinima!

Ove projce sam osmislila slučajno jer sam htjela sam da iskoristim ostatak tofua, a i mnogo me je interesovalo kakvog efekta imaju ta „flax jaja“ koja se u veganskim receptima koriste kao zamjena za normalna jaja. Recept je jednostavan, a flax jaja su komplikovana u tolikoj mjeri koliko je potrebno da se sjetimo da mljeveno laneno sjeme prelijemo toplom vodom minimalno 15 minuta prije nego što ga dodamo u recept :). Ova jaja mogu samo da se koriste za jela koja pečemo. Laneno sjeme možemo da zamjenimo chia sjemenom u istoj razmjeri.

Odnos normalnih i flax jaja je: 1 jaje = 1 flax jaje: 1 kašika mljevenog lanenog sjemena + 3 kašike vode.

Recept


Potrebno:

  • 1 šolja (120 g) bijelog kukuruznog brašna. Ja sam pomješala 1/4 bademovog brašna, a lijepo ide i kukuruzni griz. Opciono može da se doda i kašičica psyllium ljuspica.
  • 1 šolja nekog posnog mlijeka (sojino, ovseno, bademovo, kokosovo)
  • 2 kašike biljnog maslaca.
  • 1 prašak za pecivo i 1/2 sode bikarbine. Ova soda bikarbona doprinese da korica bude hrskavija.
  • 2 kašike jabukovog sirćeta.
  • 2 flax jajeta = 2 kašike samljevenog lanenog sjemena pomješati sa 6 kašika vode i ostaviti da odstoji najmanje 15 minuta.
  • 100 – 150 g tofua.
  • Posoliti po ukusu i dodati vrlo malo meda.


Priprema:

Sve sastojke sjediniti uz lagano mješanje.
Smjesu sipati u kalupe za mafine. Projice posuti kimom i susamom i po kojim zrncetom krupne morske soli (predlog).
Peći u zagrijanoj rerni 45 minuta na 190° C.

Možda ove projice iskombinovati sa Kristininom čorbom sa leblebijama ili sa humusom

Prijatno <3

Podelite našu priču

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *