Hrana,  Putovanja,  Život

Ovdašnji slatkiši i naš domaći kolač sa voćem

Definitivno sam u zemlji koja mnogo, mnogo voli slatko. Malo sam se raspitivala i istraživala šta bi to bili tradicionalni holandski slatkiši? Svidjela mi se ideja da pronadjem mjesta gdje se prave po tradicionalnom receprtu i gdje mogu da se probaju u originalnom izdanju.

Gdje god da sjednemo na neku kafu prvi u ponudi je tradicionalni appeltaart (pita sa jabukama) po želji načičkan neskromnom porcijom krema. Čini mi se da su Holandjani mnogo ponosni i zaštitnički nastrojeni prema svojoj piti sa jabukama. Preko čitave godine mogu da se nadju odlične jabuke koje su svježe da djeluje da su maloprije ubrane. Taj sistem uzgoja jabuka mi je nepoznanica još uvijek. Njihova verzija pite sa jabukama datira još iz 16. vijeka! Malo je drugačije prave od one engleske na koju smo mi navikli. Dominiraju krupniji komadi jabuka začinjeni cimetom, a mogu da budu pomješani i sa kremom od vanile. Tijesto više podsjeća na tijesto lenje pite. Nije loša kada se servira podgrijana.

Stroopwafels (sirup vafle) je forma kukija „ispeglana“ sa prepoznatljivim kariranim dezenom ispunjena slatkim, gustim karamel sirupom, rado kupljen i kao suvenir. Početak pravljenja stroopwafels-a geografski se vezuje za gradić Gouda (prije poznatom po siru).

Oliebollen (uštipci) u zimskom periodu se prave na svakom ćošku i tako vanilasto, slatko i toplo zamirišu ulicama. Ima ih i sa suvim groždjem i punjene jabukam. Pronašla sam mjesto gdje se prave mnogo dobre sa groždjicama potopljenim u rumu i sa hrskavom koricom da djeluje da su prije pečene nego pržene.

Limburgse vlaai (Limburške pite) su voćem ispunjeni tartovi koji su specifični za tu oblast gdje postoji i voće specifično samo za tu oblast, green berries, za koje još nisam shvatila šta su.

Speculaas keksići, aromatično začinjeni puterasti keksići prave se u raznim oblicima: mlinova, cvjetova, životinja, andjela… To su keksići koje teško da nismo probali, a recept za taj mistični miks začina djeluje kao dobro čuvana državna tajna. Ok, kako su Holandjani došli do tih začina još u 16. vijeku i ponosno ih umjesili u tradiciju, to je druga priča, a što se holandskih slatkiša tiče, ima toga još, tek sam počela da istražujem.

Svako doba godine, svaki praznik, svečanost ima svoj specifični slatki detalj. Ima i onih koji mogu da se nadju preko čitave godine.


Holandjani su poznati i po svojoj fenomenalnoj čokoladi. I po tehnologiji pravljenja čokolade. Pronašla sam podatak da je početkom 19. vijeka dotični Coenraad J. Van Houten, holandski hemičar i majstor pravljenja čokolade, izmislio i pantentirao proces obrade čokolade poznat kao “dutching” kojim je uspio da smanji gorčinu čokolade i da joj pojača tamnu boju. Patentirali su i proces dobijanja kakao maslaca iz kakao mahuna omogućavajući tako da se kakao prah lakše mješa sa šećerom, mlijekom i ostalim tečnostima i sastojcima.

Van Houten otac i sin su zaslužni za industrializaciju pravljenja čokolade, masovnu proizvodnju i njenu i današnju slatku konzumaciju!

Coenraad van Houten was the son of Casparus van Houten (1770–1858) and Arnoldina Koster. His father opened a chocolate factory in Amsterdam in 1815, with a mill turned by laborers. At that time, cocoa beans were ground into a fine mass, which could then be mixed with milk to create a chocolate drink or, with addition of sugar, cinnamon, and vanilla, made into cookies.

https://en.wikipedia.org/wiki/Coenraad_Johannes_van_Houten

Poznati holandski čokoladni slatkiš kojeg sam nedavno probala je Bossche Bollen. Originalno se pravi još od 1920. godine u južnoj provinciji ‘s-Hertogenbosch, poznatoj i kao Den Bosch. “Den Bosch balls” su poznate širom Holandije kao i chocolade bollen (čokoladne kugle) i mogu da se probaju tokom čitave godine.

Den Bosch balls su ispunjene miksom svježe specifične pavlake i vanile i prelivene su prvoklasnom tamnom čokoladom. Kada sam prvi put čula za ove čokoladne kugle, prva asocijacija su mi bili nama poznati čokoladni indijaneri. Nekako sam pretpostavila da je taj unutrašnji dio sličan našoj šampiti. Ali sam se i prijatno iznenadila. Kremasti dio nije mnogo sladak i baš je punog mliječnog ukusa pomješanog sa toplim mirisom i ukusom vanile. Palo mi je na pamet da bi neki kiselkastiji sos od ribizli (recimo), bio pun pogodak sa ovom kombinacijom kreme i čokolade, ali Holandjani ne komplikuju stvari baš toliko.

Tajna dobrih holandskih slatkiša je definitivno odličan maslac kojega naširoko i proizvode i koriste. Sa ovoliko kišnih dana i zelenih livada nije ni čudo što su Holandjani svjetski poznati po mlijeku i mliječnim proizvodima. Na drugom su mjestu u svijetu po njihovom izvozu, odmah poslije Amerikanaca.

Ove čokoladne kugle mogu da budu napravljene u više veličina. Mogu da budu od veličine zalogaja, preko veće teniske lopte do veličine odbojkaške lopte, reuzenbollen (giant balls)! Obično se u manjim verzijama od jednog zalogaja uživa uz kafu. Klinci ih obožavaju na rodjendanima. E, da, obično se jedu prstima. Taman i da se rodjendanska žurka upotpuni.


Nekako razmišljajući o ovoj temi počela sam da shvatam razliku u sastavima, ukusima i načinu pravljenja naših i ovdašnjih kolača. Ok, na naše smo tradicionalno navikli, ali ove definitivno treba probati i po nešto od recepata prisvojiti i prilagoditi.

Vjerovatno zbog trenutka kada su trešnje najsladje i najzrelije, ali i hronične dozice nostalgije, na pamet mi je pao naš domaćinski, najobičniji i najomiljniji kolač sa trešnjama. To je onaj što ga mame i bake često prave i bude toliko visok da ga je nemoguće zagristi, a da nos ne ostane umazan prah šećerom. Ovaj recept mnogo volim jer može da se pravi sa raznim voćem, sezonskim svježim, zamrznutim, a može i da se kombinuje da bude šaren i zanimljiv. Mnogo je lagan, uvijk uspije i uvijek podsjeti na neku priču tipa „Sejćaš li se kada smo…“.

Pošto sam recept dobila davno od jedne starije komšinice, mjerna jedinica je šoljica za kafu, a mikser nije potreban, samo dobra varjača. Pa se vi snadjite 🙂


Potrebno:

  • 4 šoljice brašna – ja stavim speltino
  • 3 šoljice šećera – braon šećer je bolji, a može i manja količina, ja koristim steviju
  • 2 šoljice mlijeka
  • 1 šoljica ulja
  • 2 jaja
  • 1 prašak za pecivo
  • kora od jednog limuna – ovaj sastojak pod obavezno, jako bitan za aromu
  • aroma vanile – može vanilin šećer
  • malo soli
  • voće – u poslednji koji sam pravila iskombinovala sam ananas i borovnice – mnooogo dobra kombinacija. Maline su moj favorit podjednako kao i kajsije sa isjeckanom nanom!


Priprema:

U činiju sjediniti u redosledu: brašno, šećer, prašak za pecivo, koru od limuna i so. Dobro promješati.

Dodati jaja i mlijeko i dobro izmjenšati.

Na kraju dodati ulje i ponovo dobro izmješati.

U pleh sa papirom za pečenje (ili podmazan i posut brašnom) sipati smjesu i staviti u unaprijed zagrijanu rernu na 195 – 200°C.

Poslije 8 minuta izvaditi pleh iz rerne, dodati voće. Vratiti u rernu da se peč još 30 minuta.

Uživajte!

Podelite našu priču

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *